Pozorište
05. 07. 2010
Pozorišni ponedeljak
Kritika (Neke vrlo važne stvari): Negovanje mentalne higijene
Višestruko je važna pojava predstava Neke vrlo važne stvari. Osim što je ova mala svečanost specifičan povratak u davno detinjstvo, gde začuđene dečje duše tek otkrivaju svet, u pitanju je i stvaranje dragocenog pelcera namenjenog generacijama koje treba gajiti kao deo neke buduće pozorišne publike
Uloge: Ana Dubljević, Ana Ignjatović-Zagorac, Vladislava Đorđević, Dalija Aćin
Piše: Slobodan OBRADOVIĆPozorište za najmlađu
publiku redefinisano je 2006. godine kada je rediteljka Suzanne Osten
predstavom Bejbi drama postavila obrasce
novog teatarskog žanra - onog koji gotovo cenzorski uvodi jedinstvenu starosnu
granicu: jedna, više (ili manje). Dakle, ciljna grupa kojoj je ova predstava
bila namenjena prvenstveno su bile bebe (naravno, uz pratnju roditelja), a cilj
je bio otkrivanje kulturnih i kreativnih bića unutar redova onih koji su još
uvek u pelenama.
Koreograf Dalija Aćin i
dramaturg Maja Pelević već su uspešno eksperimentisale u okvirima ovog
istraživačkog oblika radeći na predstavi Knjiga
lutanja (izvedena takođe u pozorištu „Duško Radović"). Produbljujući
pedagoške i psihološke planove novog interaktivnog pozorišta za decu, uz
šaputave kompozicije Anje Đorđević, a unutar jedinstvene instalacije scenografa
Zorane Petrov, nastao je bebeći spektakl Neke vrlo
važne stvari. U njemu se, putem plesa, muzike, dodira i poezije,
bebe aktivno uključuju u predstavu i utiču na njen tok, čineći da odrasli,
zapravo, ne znaju gde pre da upute pogled. Koliko različitih beba, toliko
različitih performansa. Mali izvođači puze, gegaju se, guguču, kidaju od smeha,
reaguju na reči, boje, svetlo, zvuk, stvaraju neponovljive izraze lica, svako u
skladu sa svojom percepcijom iskustva koje nema ni sa čim drugim da uporedi. Da
svakome od njih bude posvećena jednaka pažnja i poštovanje brinu se četiri Mary
Poppins (Ana Dubljević, Ana Ignjatović-Zagorac, Vladislava Đorđević i Dalija
Aćin).
Višestruko je važna pojava predstava Neke
vrlo važne stvari. Osim što je ova mala svečanost specifičan
povratak u davno detinjstvo, gde začuđene dečje duše tek otkrivaju svet, u
pitanju je i stvaranje dragocenog pelcera namenjenog generacijama koje treba
gajiti kao deo neke buduće pozorišne publike. Moderna, raznolika, bez barijera,
atmosferski načinjena s mnogo smisla i ukusa, ova predstava ujedno je i
nastavak borbe protiv nemaštovite prikladnosti, dobronamerno i nepošteno
plasirane pod okriljem „prigodnog" oblika pozorišta koje bi trebalo da bude
namenjeno deci.

